Prezime Munjaković i etimologija tj. podrijetlo

Prezime Munjaković se danas može pronaći diljem Republike Hrvatske. Podrijetlo prezimena je dvojako. Jedan dio nositelja prezimena nosi inačicu izvorno možda izvedenu iz glagola „mútiti”, paralelno s prezimenom Mutnjaković, ali uz eliziju odnosno gubitak glasa ⟨t⟩. Tako tumačenoj etimologiji vjerojatno pripadaju većinom nositelji tog prezimena van Zagreba i njegove okolice na ovoj karti (uključujući u susjednim državama).

Druga varijanta prezimena Munjaković, pretežito izvorno rasprostranjena na području okolice Zagreba, odnosno u istočnom dijelu zagrebačkog Prigorja, nalazi najvjerojatnije svoje podrijetlo u osobnom imenu te kasnije i prezimenu, a ima korijene najkasnije u 16. stoljeću upravo u istom naselju u kojem je i dandanas najrasprostranjenije (Žerjavinec i njegova okolica).

U radu „Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću” (Adamček & Kampuš, 1976), koji koristi kao temelj popis domaćinstava sjeverozapadne Hrvatske nastao 1598. godine, moguće je vidjeti popis stanovnika — kako seljaka, tako inkvilina i preostalih slojeva. Rad koristi izvorni zapis na latinskom jeziku pisan mađarskom ortografijom, što u nekim slučajevima malo otežava čitanje. Tako je npr. prezime Kuzmić zapisano kao „Kwzmych”, a Ferenčak kao „Fernchah”. Na 394. stranici njihovog djela vidi se zapis o kolonu (lat. colonus) imena „Juraj Munjak” (lat. Georgius Munyak), naseljenog u Žerjavincu (lat. Seryawyncz). Tu se radi o prvom zapisu tog imena na ovim prostorima.

U istom naselju se potom sustavno i dalje pojavljuju zapisi prezimena „Munjak" te „Munyak”, a u matičnim knjigama se u 18-om stoljeću počinje pojavljivati i varijanta Munjaković, negdje zapisana kao Munjaković (u recentnijim dokumentima), a ponegdje kao Munyakovich, Munyakovic i Munyakovic, ovisno o dokumentu.

Iz navedenog se može zaključiti da je varijanta prezimena Munjaković s prostora Zagreba najvjerojatnije patronimik, te da ima podrijetlo u prezimenu „Munjak”, iz kojeg je izvedena uz posvojni sufiks -ov, a zatim i deminutivni sufiks -ić kao što je i uvriježena praksa u slavenskim jezicima.

Izvor prezimena „Munjak” nije jasan.